MILE's

TARANTULA
WORLD
O TARANTULAMA
Klasifikacija:
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda (zglavkari)
Klasa: Arthropoda - Negde piše i 'paukolike životinje'. Ovde spadaju i škorpije i krabe.
Red: Aranea
Podred: Liphistiomorphes, Mygalomorphes (ovde spadaju tarantule) i Araneomorphes (ovde spadaju ono što inače zovemo paucima)
Razlika izmedju tarantula i pauka:
1. Helicere se pomeraju gore-dole
2. Dlakavije su...
3. Spinrete su duze nego kod vecine drugih paukova
4. Imaju dve kandzice na krajevima svih noga za razliku od vecine ostalih paukova
5. Oci poredjane u :.**.: otprilike ovakom rasporedu....
6. Oko usta imaju stotine malih direka (stubića) koje im služe za drobljenje hrane
Drugi paukovi mogu imati jednu ili dve od ovih karakteristika, samo tarantule imaju sve ovo...
Podela tarantula:
Može se reći da postoje dve podele tarantula. Prva je podela na terestrijalne, arborealne i kopače. Terestrijalne su one koje najveći deo života provedu na tlu, obično žive na zemlji i ne kopaju puno, niti se penju po nekim vertikalnim površinama često. Najčešće nalaze zaklon u postojećim rupama ili napuštenim jazbinama drugih životinja. Arborealne tarantule su one koje većinu života provedu na vertikalnim površinama, tj. na granama i u krošnjama raznih biljaka. One se spretnije penju i uglavnom su dosta brže od terarstijalnih. Više pletu i tako obezbeđuju sebi sklonište. Poslednja grupa su kopači, koji su većinu života pod zemljom. Kopaju duboke tunele i prave sami sebi skloništa u kojima borave tokom dana, a noću povremeno izlaze i love plen. Ova treća grupa je najmanje zanimljiva početnicima ovog hobija, jer se najređe viđaju van rupe u terarijumu i ne vide se kako love, jer najčešće vrebaju plen oko ulaza u jazbinu ili čak u njoj. Tarantule iz ove grupe, često pletu, ali isključivo u jazbinama, po zidovima tunela i oko ulaza u sklonište, kako bi lakše osetile uljeza.
Imamo još jednu podelu na tarantule novog i starog sveta, tj. „Old world“ i „New world“. Sve vrste koje potiču sa područja Amerike su „New world“, a ostale su „Old world“. Razlika nije baš uočljiva na prvi pogled, ukoliko ne poznajete dobro tarantule, naime vrste starog sveta poseduju mnogo jači otrov i smatraju se agresivnijim i opasnijim, dok vrste novog sveta, poseduju slab otrov(slične jačine, kao otrov pčele), ali imaju sposobnost da sa abdomena bacaju iritirajuće dlačice, trljanjem abdomena zadnjim nogama. Te dlačice mogu izazvati svrab i iziritirati kožu. Nije ništa strašno, jedino trebate paziti da ne stavljate ruke kasnije u oči ili usta, kako ne bi tamo preneli dlačice.
Životni prostor:
Svaka tarantula se drži u terarijumu odgovarajucih dimenzija i oblika koji obavezno ima poklopac, jer sve vrste tarantula mogu da se penju po glatkim površinama, pa i po staklu. Recimo, za terestrijalnu vrstu se koristi terarijum koji ima veliku bazu a malu visinu, jer njoj nije bitna visina nego površina po kojoj će se kretati. Neke standardne i optimalne dimanzije za većinu odraslih jedinki terestrijalnih vrsta su d35-50 cm x š35-50 cm x v25-30 cm, mada za neke koje prelaze velicinu od 20cm treba koristiti vece terarijume. Za arborealne i kopace treba nabaviti terarijum koji je viši, kako bi im se obezbedio prostor za penjanje, odnosno kopanje. Neke optimalne dimenzije su d25-30 cm x š25-30 cm x v35-40 cm. Terarijum mora imati dobru ventilaciju. Preporučuje se da polovina poklopca bude mrežica, kako bi se omogucila cirkulacija vazduha i izbeglo kondenzovanje vode u terarijumu. Kao podloga se mogu koristiti razni materijali, recimo kokosov i ostale vrste treseta, zemlja za cveće, humus, mešavina nekih od navedenih. Treba obratiti pažnju da podloga koju korsitimo ne sadrži nikakve preparate i hemijske dodatke ili pesticide. Za terestrijalne vrste staviti oko 5cm podloge, za arborealne može i manje, a za kopače naravno najviše, recimo 25-30 cm za odrasle jedinke. Trebali bi paziti da kod terestrijalnih vrsta ne bude puno prostora od podloge do vrha terarijuma, jer se pauk može popeti i usled vibracija ili svoje nespretnosti pasti i povredtiti. Najbolje je da razmak od podloge do gornje stranice ne bude mnogo veci od raspona nogu pauka. Recimo ako je pauk 15cm, da visina terarijuma bude oko 25cm i da je podloga 5cm debljine. Voda je obavezna kod svih vrsta i obezbeđuje se postavljanjem posudice u terarijum (ne šira od raspona nogu tarantule). Mora uvek biti sveže vode u njoj. Tarantule mogu da piju vodu i iz podloge ako je mokra, tako da se mladima ne stavlja posudica nego se prska deo podloge. Povremeno prskati ili kvasiti jedan deo podloge, u zavisnosti od zahteva vrste koju držite. Ovim ćete održavati odreden nivo vlažnosti vazduha u tererijumu, koji je neophodan tarantuli za život i presvlačenje.
Životni vek i rast:
Da bi rasla tarantula mora da se presvlači, tj. da odbacuje stari egzoskelet, kada ga preraste. To se obično, kod mladih jedinki do nekih 3cm, dešava jednom mesečno. Kako rastu i stare taj period se povećava, tako da se odrasle ženke presvlače jednom godišnje ili čak ređe. Mužjaci rastu brže i češce se presvlače nego ženke, ali zato i kraće žive. Mužjak kada postane polno zreo on se više ne presvlači, nego živi još neko vreme(od 6-12 meseci) i onda umire. U tom periodu mužjaci slabije jedu i aktivniji su nego ranije, jer im instikt govori da je vreme za parenje. Životni vek je uglavnom oko 10 ili više godina za ženke. Mužjaci žive krace, ali pošto metabolizam tarantula zavisi od temperature i ishrane, onda je to veoma varijabilno. Uzimajuci ovo u obzir, mužjaci žive 2-5 godina, u zavisnosti od vrste. Neke vrste sporije rastu nevezano sa načinom ishrane.
Ishrana:
Sve vrste tarantula su karnivore. Znači hrane se hranom životinjskog porekla. Najčešće se hrane insektima raznih vrsta, srazmerne veličine, a povremeno se mogu davati i glodari i vodozemci. Nema pravila koliko često treba hraniti pauka. Kada mislite da je gladan ponudite mu insekta i ako ne jede probajte ponovo kroz nekoliko dana. Neko nepisano pravilo je da će skoro svaki pauk pojesti plen veličine svog tela, ali to ne mora da bude slučaj uvek. Ako izbegava hranu duže vreme, znači da je spreman za presvlačenje i tada ga ne treba hraniti. Sve dok se ne presvuče i ne očvrsne. Najčešće je to 4-7 dana kod manjih paukova i čak 1-2 meseca kod nekih odraslih. Za hranu možete koristiti razne vrste žohara, brašnaste i super crve i cvrčke.
Treba da znate da svaka tarantula može dugo da izdrži bez hrane i da ne može uginuti od gladi...neke imaju i period kada ne jedu nekoliko meseci ili čak godinu dana. Obavezno je obezbediti izvor vode i nuditi im hranu povremeno.
Temperatura i svetlost:
Temperatura je stavka koja ne treba da vas brine, jer njima odgovara bilo koja temperatura u opsegu od 20-30 stepeni, recimo da je 22- 27 idealna. Naravno razne vrste preferiraju različite temperature, ali generalno gledajući svaka će normalno živeti na sobnoj temperaturi. Tako da ako temperatura ne pada ispod 20 i ne raste iznad 30 na duže vreme, nemate problema sa grejanjem. Ukoliko je haldno i treba da grejete tererijum, obavezno staviti sijalicu izvan njega, kako pauko ne bi mogao da dođe do nje i da se povredi. Ako pak grejete terarijum kabl grejačem, nipošto ga ne stavljati ispod terarijuma, jer pauk kada oseti da mu je toplo će se instiktivno zakopavati i na kraju skuvati usled prevelike temperature. Uvek staviti na bočnu stranicu terarijuma takav grejač. Svetlost im nije bitna, čak štaviše je i ne vole, tj. neke se sklanjaju od svetlosti u svoja skloništa, jer su one ipak noćne životinje. Ako baš želite da osvetlite terarijum, obavezna obezbedite neko mesto za skrivanje u terarijumu.
Najcesca pitanja:
Arborealna tarantula kopa po tresetu. Je li to normalno?
Neke vrste arborealnih tarantula žive bliže treseta dok su manje, pa cak i kopaju. Sve je to normalno.
Tarantula se zakopala i ne izlazi danima. Je li s njom sve u redu? Kako da znam je li živa?
Tarantule su nocne životinje te ce vecina vrsta dane provoditi u svojim skloništima, a izlaziti tek uvece.Dok su malene, vecina tarantula se zakopava, posebno u periodu pred presvlacenje. Važno je ne uznemiravati tarantulu pokušajima otkopavanja, izaci ce kada bude spremna.
Terestrijalna tarantula se penje po staklu i ne silazi na treset. Je li to normalno?
To što je terestrijalna vrsta, ne znaci da se ne može penjati po staklu, vec da vecinu života provodi na tlu i nije baš dobar penjac kao arborealne vrste. Vecina tarantula se penje po staklu kada dode u novi terarijum i/ili im se promieni treset. Neke terestrijalne vrste koje žive u sušim podrucjima se penju na staklo ukoliko im je treset prevlažan .
Tarantula se ne može popeti, klizi po staklu. Je li to normalno?
Nakon odredenog vremena, tarantulama se istroši egzoskelet te se, ukoliko je pred presvlacenjem, može dogoditi da se tarantula ne može popeti na staklo.
Jesu li tarantule otrovne? Što se može dogoditi u slucaju ugriza tarantule?
Ugrizom tarantule covjek nije u životnoj opasnosti jer tarantule ugrizom ubrizgavaju enzim koji pospješuje razgradnju plena, ali, zavisno o koncentraciji i kolicini ubrizganog otrova, može doci do pojave neugodnih simptoma (grcenja mišica, ubrzanih otkucaja srca, bolova, otoka, mucnine) koji nestaju za nekoliko dana. Za brže ublažavanje tih simptoma može, ali i ne mora biti potrebno potražiti lekarsku pomoc. Tarantule su vecinom plašljive te je, ukoliko se tarantula ne dira, verovatnost ugriza jako mala. Cak i ako do toga dode, u vecini slucajeva se radi o tzv. suvom ugrizu.
Što su to iritirajuce dlacice?
Abdomen vecine tarantula starog sveta je prekriven dlacicama koje tarantula može odbaciti u slucaju opasnosti ili stresa. Te dlacice se nazivaju iritirajuce dlacice jer izazivaju iritaciju kože (crvenilo, svrbež) na nekoliko sati. S tela ih je najlakše ukloniti lepljivom trakom te ispiranjem vodom. Ukoliko dospeju u oci, potrebno je što pre posetiti oftalmologa.
Koliko dugo mogu živjeti tarantule?
Zavisno o vrsti, ženke mogu živeti od 7 godina pa do nekoliko decenija. Mužjaci imaju znatno kraci životni vek, najcešce od 2 do 5 godina i od presvlacenja kroz koje su postigli polnu zrelost (ultimate molt - UM) ugibaju kroz 6 meseci do 2 godine.
Kako rukovati njima?
Iako većina tarantula nisu otrovne, mnogi stručnjaci za tarantule savetuju da ih ne treba uzimati u ruke. Za onoga koji to čini, ujedi mogu biti bolni, a može se i dobiti iritacija i svrab od dlaka sa tarantula, ali veća opasnost preti samoj tarantuli. Iako se tarantula može privići na to da je držite u ruci, ako iznenada potrči ili skoči, ona može pasti a dobijene povrede mogu biti fatalne. Čak i najmanji pad može da ubije tarantulu koja ima teško telo, ako joj se abdomen prelomi. Neke tarantula su mnogo brze i tekođe mogu pobeći. Deci ne treba dozvoliti da ih uzimaju u ruke, zbog rizika od povrede i deteta i pauka